O Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) Qian Li Wing Chun Chuan | Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳)Borilačka vještina Neba i Vatre

Učenje Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳) razvija se iz povezane koncepcije uređenja i operativnosti, u kojoj su načelo i saznanje, promjena i djelovanje, teorija i praksa objedinjeni u zaokruženu cjelinu.

Temelji znanja Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳) počivaju na različitim, međusobno povezanim tradicijama znanja i predaje:

• klasične kineske nauke
• klasične nauke
• taoističke nauke i sistemi učenja
• klasični spisi i djela
• istorijska učenja i predaja tradicije
• usmene predaje

Klasične kineske nauke

Moderne nauke omogućavaju da se naslijeđena saznanja istraže savremenim naučnim metodama, preciznije opišu i potvrde.

Taoističke nauke i sistemi učenja čine bitan historijski i sistematski okvir učenja.

Klasični spisi i djela čuvaju temeljna saznanja, modele uređenja i sadržaje učenja u pisanom obliku.

Istorijska učenja i predaja tradicije, kao i usmeno prenošenje unutar porodice u skladu s tradicijom, kroz generacije prenose znanje, iskustva i sadržaje učenja.

Ti različiti izvori znanja i predaje zajedno čine okvir saznanja u kojem se učenje Qian Li Wing Chun Chuan‑a | Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) razumije, uređuje, prenosi i praktično primjenjuje.

U središtu je unutrašnja arhitektura čiji su nivoi međusobno povezani, prožimaju se i tijesno su isprepleteni.

• Tao (道) kao nadređeni princip predstavlja uređenje, promjenu i povezanost.
• Qi (氣) označava temeljni princip procesa, aktivnosti i operativnosti, kroz koji se promjena, međudjelovanje i djelovanje konkretno ostvaruju.

Na toj osnovi počiva pet međusobno povezanih okvira uređenja pomoću kojih se zakonitosti, odnosi i procesi opisuju i razumiju:

• Tai Chi (太極 ) – „Vrhovni krajnji princip“
• Yin–Yang (陰陽) – komplementarni i polarni operativni principi
• Wu Xing (五行) – pet faza transformacije
• Pa Kua (八卦) – osam trigrama
• I Ging (易經) – Knjiga promjena

Oni ne stoje odvojeno jedni pored drugih, već čine cjelinu čiji dijelovi djeluju zajedno i u kojoj je svako učenje povezano s ostalima.

Unutar te integralne cjeline izdvaja se pet oblika podučavanja i manifestacije, kroz koje se određeni aspekti sistema mogu iskusiti, prenijeti i praktično sprovesti:

• Qi Kung (氣功) – „rad s Qi-jem“
• Nei Kung (內功) – „unutrašnji rad“
• Chen Tai Chi Chuan (陳氏太極拳) – „klasični Tai Chi Chuan porodice Chen“ | „klasična linija predaje Chen“
• Pa Kua Chang (八卦掌) – doslovno „Dlan osam trigrama“
• Xing Yi Chuan (形意拳) – „Boks forme i namjere“

Iz istih temelja razvija se i osam oblika izražavanja Qian Li Wing Chun Chuan | Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳), u kojima principi sistema dolaze do izražaja u različitim kontekstima i s različitim naglascima:

• zdravlje i liječenje
• vještina borenja
• vještina ratovanja
• bezbjednost
• majstorsko vladanje i rukovanje oružjem
• nauka
• umjetnost
• pamćenje, učenje i spoznaja

Tako je nastala cjelina u kojoj teorija i praksa, saznanje i primjena, uređenje i djelovanje nisu razdvojeni.

„Svaki nivo otvara poseban pristup cjelini, povezan je s ostalima i tek u toj povezanosti stiče svoje značenje.“

U tome leži jedan od ključnih načina da se sistem razumije:

To su različiti oblici ispoljavanja iste cjeline.

Iz te povezanosti postaje vidljiva osnovna misao koja na poseban način oblikuje Qian Li Wing Chun Chuan | Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳):

Sve je međusobno povezano – Sve djeluje kao dio cjeline – Sve je jedno

Taoistički „lanac“ obuhvata:

A – (81) perla – (81) palača znanja i umijeća | teorije i prakse

B – (108) zmajeva znanja i umijeća | teorije i prakse

U naslijeđenom učenju (108) perli predstavljaju čitav manifestovani svemir u svim njegovim aspektima.

Svaka pojedina perla ujedno predstavlja jedan dio naslijeđenog znanja, a svoje značenje i svoju jedinstvenost dobija upravo iz povezanosti sa svim ostalima.

(81) perla upućuje i na unutrašnje uređenje i promjenu te cjeline.

Palače znanja i umijeća – 九宮 (Jiu Gong)

(81) perla znanja i umijeća može se izvesti iz zatvorene strukture:

Tai Chi (太極 ) – „Vrhovni krajnji princip“

→ Yin–Yang (陰陽) – komplementarni i polarni operativni principi

→ Si Xiang (四象) – Četiri forme

→ Pa Kua (八卦) – osam trigrama

→ Jiu Gong (九宮) – Devet palača → (81)

Klasični stih I Ging (易經) glasi:

易有太極，是生兩儀，兩儀生四象，四象生八卦

Prema smislu:

Iz Tai Chi (太極) nastaju dva osnovna oblika, Yin (陰) i Yang(陽),

– iz njih Četiri forme (四象),

– iz njih osam trigrama – Pa Kua (八卦).

Matematičko izvođenje

Yin–Yang (陰陽) = (2) oblika (0) (1)

Mogućnosti uređenja = (3) linije

Za varijacije s ponavljanjem uopšteno važi:

V′(k, n) = kⁿ

Odatle slijedi:

V′(2, 3) = (2)³ = (8)

Kombinovanjem Yin (陰) i Yang (陽) tako nastaje osam trigrama Pa Kua (八卦).

Za broj (81) presudan je sljedeći korak: osam trigrama raspoređuje se u osam pravaca.

Zajedno s centrom oni obrazuju Devet palača znanja i umijeća – Jiu Gong (九宮).

(8) Pa Kua (八卦) + (1) centar = (9) Jiu Gong (九宮)

Devetostruko razvijanje ovog uređenja po devet daje:

(9) × (9) = (9)² = (81)

U kombinatoričkom prikazu prema tome važi:

k = (9), n = (2)

V′(9, 2) = (9)² = (81)

Struktura se, dakle, može sažeto prikazati ovako:

Yin–Yang (陰陽) → (2)³ = (8) Pa Kua (八卦) → (8) + centar = (9) Jiu Gong (九宮) → (9)² = (81)

Yin (陰) i Yang(陽) čine dva temeljna oblika ispoljavanja.

Iz njihovih kombinacija nastaje osam trigrama Pa Kua (八卦).

Osam trigrama raspoređuje se oko centra i zajedno s njim čini Devet palača (九宮).

Devetostruko razvijanje ovog uređenja po devet daje (9) × (9) = (81)

Poseban značaj ovog broja nalazi se i u taoističkom tekstu o 81 preobražaju Laozija
(老子八十一化).

U njemu stoji:

„U broju devet Yang dostiže svoj krajnji domet.“ – (陽極於九)

Neposredno zatim izraz „devet puta devet jednako je osamdeset jedan“ – (九九八十一) služi da opiše kosmički ciklus koji je u potpunosti prošao kroz svoje faze.

Broj (81) ne označava tek bilo kakvu količinu, već u taoističkom kosmološkom kontekstu predstavlja dovršetak ciklusa i potom povratak izvoru.

Tako nastaje zatvorena, univerzalna struktura:

Yin (陰) i Yang(陽) čine dva temeljna oblika ispoljavanja.

Iz njihovih kombinacija nastaje osam trigrama Pa Kua (八卦).

Osam trigrama raspoređuje se oko centra i zajedno s njim čini Devet palača (九宮).

Devetostruko razvijanje ovog uređenja po devet daje (9) × (9) = (81).

Među sistemima i uređenjima koja se, u skladu s Pa Kua (八卦), mogu podijeliti na osam (8) dijelova, valja razlikovati primjere jasno utvrđene prirodnim naukama od kulturnih i simboličkih primjera.

• Osam (8) planeta Sunčevog sistema: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran, Neptun.
• Osam (8) trigrama Pa Kua (八卦): Qian, Dui, Li, Zhen, Xun, Kan, Gen, Kun.
• Osam (8) glavnih pravaca: sjever, sjeveroistok, istok, jugoistok, jug, jugozapad, zapad, sjeverozapad.
• Osam (8) glavnih Mjesečevih mijena: mlad Mjesec, rastući srp, prva četvrt, rastući ispupčeni Mjesec, pun Mjesec, opadajući ispupčeni Mjesec, posljednja četvrt, opadajući srp.
• Osam (8) tonova jedne oktave ako se računaju osnovni i oktavni ton: na primjer C–D–E–F–G–A–H–C. Strogo uzev, ipak je riječ o samo (7) različitih tonskih stepeni, jer je osmi ton ponavljanje osnovnog tona na višoj visini.
• Osam (8) tjemena kocke.
• Osam (8) strana oktaedra.
• Osam (8) elektrona može u jednostavnom modelu elektronskih ljuski potpuno da popuni drugu ljusku; otuda poznato oktetno pravilo u hemiji.
• Osam (8) zuba po kvadrantu u potpunom stalnom zubalu odraslog čovjeka, uključujući umnjak: (2) sjekutića, (1) očnjak, (2) pretkutnjaka, (3) kutnjaka.

Od posebnog značaja

Yin–Yang → (2)³

Osam (8) Pa Kua (八卦)

Osam (8) trigrama → (8) pravaca

Osam (8) sistematika Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳)

Osam (8) osnovnih tehnika Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳)

Osam (8) oblika Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳) sa oružjem i bez oružja

Osam (8) tehnika borbe rukama Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳)

Osam (8) tehnika borbe nogama Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳)

Osam (8) pravaca + (1) centar = (9) Jiu Gong (九宮)

Kombinatorička struktura Yin–Yang (陰陽) i njegovi matematički oblici ispoljavanja

Historija Qian Li Wing Chun Chuan | Q.L.W.C.C. (乾 離 詠 春 拳) – „Borilačka vještina Neba i Vatre“ – jedinstvena je.

Nikada nešto nije bilo istovremeno toliko skriveno, a ipak toliko poznato.

Qian Li Wing Chun Chuan (乾 離 詠 春 拳) nije nastao ni slučajno ni iz dokone meditacije, a ni pukim podražavanjem životinjskih pokreta ili borbi. Njegov nastanak bio je rezultat svjesnog traganja za najvišim saznanjem i najvećom mogućom djelotvornošću.

Kroz generacije su se u njemu sjedinjavali znanje i iskustvo izuzetnih naučnika, mislilaca i filozofa, boraca i ratnika, prinčeva i generala. U jedinstvenom spoju teorije i prakse, sažeta sistematika, intelektualno saznanje, sistematsko posmatranje, praktično iskustvo i neposredno ispitivanje povezali su se u zaokruženu cjelinu.

Tako nije nastao samo borbeni sistem, već zgusnuto znanje, iskustva i principi kineske kulture koja se razvijala više od 4.000 godina – sistem u kojem su se mišljenje i djelovanje, teorija i praksa, kao i saznanje i primjena stopili u nerazdvojnu cjelinu.

Da bismo to bolje razumjeli, pokušajmo da se prenesemo u ono vrijeme.

Da bi se čovjek mogao djelotvorno zaštititi od svakog napadača, bilo je neophodno razviti sistem nadmoćan u odnosu na tada poznate vještine borenja i vještinu ratovanja.

Razvoj je stoga počeo dosljednom i što potpunijom analizom već postojećih sistema.

Ispitivanja su pokazala posebne prednosti i nedostatke svakog od postojećih sistema.

Takozvane „tvrde vještine borenja“

Takozvane „tvrde vještine borenja“, uporedive, na primjer, s danas poznatim japanskim karateom, odlikovale su se velikom snagom i eksplozivnošću.

Pošto je za to često bilo potrebno dinamički pokrenuti znatan dio vlastite tjelesne mase, iz takvog načina kretanja mogle su istovremeno proisteći situacije u kojima su oni koji ih primjenjuju bili ranjiviji.

Takozvane „meke vještine borenja“

Prema tadašnjoj procjeni, takozvane „meke vještine borenja“, uporedive, na primjer, s danas poznatim Tai Chi, nisu imale dovoljno neposredne prodorne snage da se borba djelotvorno okonča.

Prema zaključku taoističkih mudraca, savršen borbeni sistem morao je biti osmišljen tako da u sebi objedini prednosti obje vrste vještina borenja i u najvećoj mjeri otkloni njihove nedostatke.

Mudraci su, shodno tome, uvidjeli da savršena vještina borenja mora povezati udarnu snagu i eksplozivnost tvrdih sistema s pokretljivošću i gipkošću mekih sistema. Trebalo je da može veoma djelotvorno da okonča borbu, a istovremeno da sačuva dovoljno prilagodljivosti za neposredno reagovanje na promijenjene okolnosti.

Tehnike su zato morale biti osmišljene tako:

• da praktičar stigne do cilja neposrednim i djelotvornim putem,
• da pri eventualnim preprekama brzo pronađe drugi način postupanja,
• da započetu radnju može nastaviti, prilagoditi se novoj situaciji i dovesti sebe u položaj iz kojeg je može uspješno završiti.

Ovaj princip je u Qian Li Wing Chun Chuan‑u (乾 離 詠 春 拳) poznat kao princip prekida i tamo se sistematski primjenjuje.

Osim toga, odlučili su da se tehnike izvode u neprekidnim, neposredno povezanim nizovima pokreta. Polazili su od toga da se već prvi fizički dodir u sukobu može iskoristiti da se prepoznaju struktura, kretanje i reakcija protivnika, naruši njegova ravnoteža, povrijedi u različitom stepenu ili da se sukob odlučno okonča.

• Qi Sao Kung (氣手功) – sveobuhvatno učenje, kultivisanje i praktična primjena Qi (氣) kao univerzalne vektorske veličine (i u vještinama borenja)
• Qi Kung (氣功) – „rad s Qi-jem“
• Nei Kung (內功) – „unutrašnji rad“

Teorijsku osnovu ovog zahtjevnog poduhvata trebalo je da čini opsežno znanje kineske filozofije, medicine (醫學), alhemije (丹道), vještina borenja i vještine ratovanja (武藝 i 兵法).

U razvoj su, osim toga, uključena i saznanja prirodnih, društvenih i humanističkih nauka, kao i umjetnosti (藝).

Za riječima su uslijedila djela. U osami taoističkog manastira započeo je sistematski razvoj one vještine borenja i vještine ratovanja koja se tokom generacija dalje razvijala, čuvala i naposljetku bila predata kao Wing Chun Chuan.

Sistem je više od 500 godina ostao sačuvan unutar taoističkog manastira. Cjelovito učenje bilo je dostupno samo vrlo uskom krugu ljudi, a prenosili su ga naročito poglavari manastira koji su se smjenjivali.

Uništenjem manastira završila se ta vjekovima zatvorena predaja. Preživjeli su se razišli; neki su našli utočište u drugim vjerskim zajednicama i manastirima. Ng Mui je tako dospjela u budistički manastir, gdje je isprva našla zaštitu.

Kada ni to utočište više nije bilo sigurno, a manastir je napadnut i, zahvaljujući izdajnicima iz samog manastira, spaljen, Ng Mui je ponovo morala da pobjegne.

Tradicionalna predaja smješta ovaj događaj u vrijeme vladavine Kangxija, cara dinastije Qing, i često ga povezuje s godinom 1674.

Ng Mui je bila među preživjelima. Smatra se jedinom preživjelom među onima koji su u potpunosti vladali učenjem sistema.

Poslije bjekstva Ng Mui je stigla u jugozapadnu Kinu i našla utočište u manastiru „Bijeli ždral“ (白鶴觀), u oblasti gorja Tai-Leung, odnosno Daliang, blizu granice između provincija Sichuan i Yunnan.

U osami manastira mogla je i dalje da čuva i praktikuje naslijeđeno učenje.

Da bi sačuvala naslijeđeno znanje i zaštitila vještinu od nestajanja, Ng Mui je na kraju odlučila da prenese svoje znanje. Prema predaji, u podnožju gorja upoznala je mladu djevojku po imenu Yim, uzela je pod svoje okrilje i godinama podučavala. Naposljetku joj je prenijela cjelovito učenje i dala joj ime Yim Wing Chun.

Nasuprot rasprostranjenom mišljenju da je vještina borenja dobila ime po toj djevojci, ova predaja kaže suprotno:

Nije vještina dobila ime po Yim Wing Chun, već je djevojka dobila ime po vještini borenja koja je već postojala.

Yim Wing Chun je ostala uz Ng Mui do njene smrti. Zatim je napustila manastir i putovala zemljom. Tako je i naslijeđeno učenje prvi put ponovo trajno izašlo iz okrilja manastira.

Prema predaji, Yim Wing Chun je bila poznata po izuzetnim borilačkim sposobnostima.

Muškarcima koji su je prosili postavljala je neobičan uslov:

Samo onaj ko bi je pobijedio u borbi mogao je da se oženi njome.

Jednog dana na turniru je upoznala Leung Bok Chaua, bogatog i uglednog mladog trgovca iz Fatschana. Važio je za iskusnog borca Kung Fu i otputovao na sjever da upozna čuvenu borkinju o čijim je sposobnostima već čuo.

Prema predaji, pri susretu se među njima odmah javila obostrana naklonost. Leung Bok Chau je prihvatio izazov Yim Wing Chun, borio se protiv nje – i pobijedio!

Dugo je vjerovao da je ta pobjeda bila izraz njegove nadmoćne vještine borenja. Yim Wing Chun mu je naposljetku otkrila da je pri njihovom prvom susretu namjerno izgubila, jer ju je on već tada privukao.

Leung Bok Chau u početku nije htio da povjeruje u to. Uvjeren u nadmoć vlastitog znanja i umijeća Kung Fu, prihvatio je novi izazov.

Ovoga puta je izgubio.

I drugi revanš završio se porazom,

…a u trećem pokušaju Yim Wing Chun ga je ponovo uvjerljivo pobijedila.

Tek tada je Leung Bok Chau shvatio da njegova prvobitna pobjeda nije počivala na stvarnoj borilačkoj nadmoći.

Saznanje da mu je Yim Wing Chun tada svojom voljom prepustila pobjedu produbilo je njegovo poštovanje i naklonost prema njoj.

Potom ju je zamolio da ga uvede u tajne ovog dragocjenog učenja.

Prenošenjem učenja Leung Bok Chauu započela je nova faza predaje:

Učenje koje se prethodno vjekovima čuvalo u manastirima sada se prenosilo narednim generacijama izvan njihovih zidina.

Naslijeđeno znanje i u narednim generacijama čuvalo se i prenosilo unutar linije predaje.

Tako se učenje sačuvalo kroz generacije u neprekinutoj liniji i tako će biti i ubuduće.

Vremenom su se pojedine linije predaje i porodične zajednice „otvorile“ i za odabrane ljude izvan vlastite porodice.

Učenje se prenosilo onome ko je bio sposoban:

• da razumije složenu kinesku kulturu,
• da usvoji teorijske osnove,
• da u sebe ugradi filozofske i etičke temelje,
• da ih primjenjuje u praksi i
• da naslijeđenim učenjem ovlada do nivoa majstorstva (功夫).

Pristup učenju, međutim, ostao je vezan za stroge uslove. Samo u posebnim okolnostima i poslije pažljivog izbora dopuštalo se ljudima izvan porodice da budu primljeni u naslijeđeno učenje i podučavani u njemu – kako bi ga naučili, praktikovali i prenijeli dalje u njegovom autentičnom obliku.